HRVATSKOJ

Raskrivaj se, raju, planite, nebesa,
S anđeoskog plama u tom trenu
				svetom,
s nje kad kopren skidam; u prah, vi
				čudesa,

U prah pred tim boštvom, pred tom
				ženom spetom!
Suzna su joj lica, o ruku joj visi
Sa krvava gvožđe zarđalo znoja -
Takvu li te gledam, tužna kakva li si,
Izmučena majko, o, Hrvatsko moja!
...

SILVIJE STRAHIMIR KRANJČEVIĆ 1885.